Tomislav Fistrić

Kvazi Programeri

Martin me tražio da napravim tagove jednom davno. Ja sam na to rekao da se to nemože napraviti. Zapravo nije mi se dalo. Zna on to. Zapravo ne postoji nešto što se tehnički gledano ne može napraviti. Pitanje je samo znanja i strpljenja. Ja brzo radim stvari. Trebalo mi je 4 sata da napravim tagove. Ako mi ne vjerujete pitajte Martina. To se zove Extreme Programming. Sjedneš, fokusiraš se i kreneš. Nema stajanja dok se ne završi. Što se tiće toga, ja ću u 3 ujutro radit ako nisam završio ono što želim radit. Kad krenem jednostavno to mora biti.

Mrzim kvazi programere koji rade sve napol. Ljudima se neda i onda kilave 100 godina da se nešto napravi. I onda još imaju 500 bugova. To nije programiranje. Niti je programiranje uzeti tuđi proizvod i prevesti ga na Hrvatski. Ja sam ovako brz jer nemoram brinut o timu. Normalno uz tim koji je pravilno obučen bili bi još brži, no danas je teško naći pravog programera koji se drži standarada i još je iskustveno educiran. Pod tim pojmom (iskustveno educiran) mislim da je osoba, ne samo prošla razne škole programiranja, nego da ima iskustva u radu. Šteta što na Faxu ne uče prave stvari.

Recimo primjer; Iskustveno ja znam da je loše za kod napisati ogromni if uvjet jer je u debugiranju komplicirano saznati gdje je greška, bolje je razbiti na više malih if uvjeta. No na faxu nas uče upravo suprotno. Na faxu vam kažu da goto naredba je smeće ja opet smatram da kvalitetna goto naredba može ubrzati cijeli sustav do 100%. Naravno sve su to iskustvene stvari kao i razni pristupi programiranju. Programiranje je zapravo vrlo iskustvena vještina.