Programerov Blog

Ja sam programer MojBlog.hr-a, prvog blog alata u Hrvatskoj i još uvijek jedinog nezavistnog, a ovo je moj blog.
 

(PISMO DRAGOJ OSOBI) - Gledaj to ovako....

gledaj to ovako

Kada covjek shvati sta je pisac htio reci on to zapravo nije shvatio nego je samo interpretirao ono sto on smatra tocnim, takav sam i ja kao i ti. Nitko od nas nije bezgrešan. Da bi shvatila mene i sve ovo prvo trebas odbaciti okvire. Trebaš gledat drugačije, neprihvatljivo, nedostupno, nemoguće. Ja nisam tipicna osoba, ocekujem zivot, ocekujem zrtvu, ocekujem lanaci okove, ocekujem nesebicno djeljenje, i tako ja sam sebican. Sebican sam u svemu, isto kao i svi drugi no ima jedna caka. Ja sam sebican ali sam i realan, dajem da primim, dajem vise nego sto primam. Veza je ono sto se iskoristava, sto se sebicno upotrebljava za osobne potrebe koje su sakrivene u velu ljubavi i medusobnog razumjevanja. Kad shvatis bit veze i bit srece neces se zamarati stvarima koje ne razumijes jer ces ih znat, neces imat stav prema necemu, pratit ces shin ku myu u princip. Princip praznine iz koje iznice istinsko bice, osoba koja je spremna na sve, a netezi nicemu, da se razumijemo ne govorimo o robotu nego o osobnoj svjesnosti.

Je li mrziti različito od voljeti? Je li crno različito od bijelog? Je li miris ruže različit od smrada smeća? Iskreno je li? Ako je onda mireci sta je miris ruze, sta je zivot, sta je crno ili bijelo? sta je to sve? Nema suprotnosti, ne postoji voljeti ili ne voljeti, postoji samo stav. Kad se oslobodimo stava oslobodit cemo se okova koji nas toliko sputavaju u zelji da budemo bolji i da smognemo snage raditi stvari koje u zivotune bi niti pomislili da smo sposobni napraviti ili da ih zelimo napraviti.

Svakim trenutkom se mjenjamo, svaki trenutak ce biti mozda bas taj u kojem cemo spoznati istinu koja nas vodi ka putu praznine i istinskog prihvacanja, mozda ce bas taj trenutak oznaciti prestanak nase veze mozda ce bas taj trenutak oznaciti prestanak nasih sadasnjih zivota koji teku u kolotecini jednostavnosti. No onda se treba zapitati je li zaista nasa zelja prihvatiti, otvoriti nase umove, bez stava, je li smo sposobni biti toliko nesebicni da prihvatimo? Da li bi to napravili zbog sebe, ljubavi, srece, materjalnih stvar? Bi li to bio dobar razlog? Da li bi istinski pratili prazninu?

Moras shvatiti probati nije napraviti, probati nije postici. Kad bi slikar probao nacrtati sliku, bi li ta slika uspjela? Kada bi pas probao zalajatibi li on zaista lajao? Nije li pokusaj samo lazno predstavljanje za nijekanjemogucnosti i zelje da nesto napravimo? Da li postoji pokusaj? Kada uzmemo casu vode i pokusamo je napuniti kada ona prede u stadij"napraviti"? Kada smo to napravili?

Nadam se da ces smoci zelje i snage da postignes svoj cilj jer ja nisam onaj koji ce te voditi, tvoja zelja je samotvoja i tvoji razlozi za napraviti/nenapraviti su samo tvoji, oni meni nece biti bitni niti cu ih ikada zeljeti cuti. Samo upamti svako prihvacanje i sloboda neprijanjanja nam donosi samo spoznaju kojom postajemo bolje osobe...

U 16. lipanj 2006 14:15:00, Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran) je rekao...

...



» Add comment
 
   





© 2005-2008 Programerov Blog